Fibrozitis i fibromijalgije

Pojam koji je često među laicima poznat kao fibrozitis ili fibromialgija se odnosi praktično na zategnutost i bol u mišićima koji mogu da budu praćeni nizom drugih tegoba.

Sve češći problem savremenog doba koji smanjuje kvalitet života osobama oba pola, svih generacija (javlja se i kod dece, omladine, jako čest kod relativno zdravih osoba starosti 25 do 45 godina, često prisutan kod obolelih od hroničnih bolesti i svih dugotrajnih bolnih stanja). Osnovni uzroci ovog stanja su prinudni položaj tela (sedeći posao kao što su dugo učenje, rad za kompijuterom, pisanje, kucanje, vožnja, rad za mašinom...) i stres (najčešće svakodnevno prisutne male doze stresa koje izazivaju blagu napetost koja se često i ne registruje: stresan posao, prekovremeni rad, nedostatak dnevnog, nedeljnog ili godišnjeg odmora, trema u školi ili na ispitu, duga, teška bolest u porodici, lečenje steriliteta, ljubavni problemi...).

Najčešće prisutne tegobe su zategnutost mišića (većina pacijenata je duži vremenski period trpi i praktično svesno ne registruje, pa je samim tim zanemari i ne leči) i bol na mestu zategnutih mišića uz širenje u okolinu. Npr. ukoliko su zategnuti mišići vrata bol može da se širi prema glavi pa osoba može da ima jaku glavobolju (često bez da se oseća bol u samom vratu) koja ne može da se sanira bez lečenja zategnutih mišića.

Pored ovih tegoba, moguć je niz drugih koje imitiraju mnoga druga bolesna stanja. Javljaju se osećaj nestabilnosti, lelujanja, pa i vrtoglavice, trnjenje, pečenje, otežano disanje, pritisak i bol u grudima, bol niz ruku ili nogu, osećaj slabosti u nogama, malaksalost, umor, nesanica...

Što duže problem traje sve je veća iscrpljenost i sve je manja sposobnost trpljenja tegoba. Pacijenti učestalo odlaze lekaru, prolaze kroz brojne dijagnostičke procedure. Najčešće su svi nalazi uredni ili sa zanemarljivim odstupanjima. Sprovodi se niz metoda lečenja, uzimaju razliciti lekovi, ali nazalost sve bez značajnijeg poboljšanja. Pacijent je umoran od tegoba, iscrpljen od odlazaka lekaru i dijagnostičkih procedura, gubi nadu da će mu ikada biti bolje. Moguć je razvoj anksioznog i/ili depresivnog stanja.

Rešenje ovog problema postoji. Najvažnija je pravilna dijagnostika koja je relativno jednostavna i uključuje obavezan pregled od strane specijaliste fizijatra. Potom je vrlo važno da fizijatar napravi dobru individualnu procenu stanja kod konkretnog pacijenta i da odabere metode koje će dati najbolje moguće rezultate, kao i da ih pravilno izdozira. Zavisno od dužine trajanja tegoba i stanja koje fizijatar utvrdi na pregledu lečenje traje različito dugo.

Ima mnogo pacijenata koji su iskusili lečenje fizikalnom terapijom ali nisu imali značajnije poboljšanje. Razlog za to su loše odabrane metode ili njihovo loše doziranje. Jako je važno i da lečenje traje dovoljno dugo. Takođe je od velikog značaja da se ne usredsređuje lečenje samo na mišiće već i da se primeni antistres terapija (stoga je akupunktura metoda neophodna u terapiji fibromialgija), kao i edukacija pacijenta o pravilnom reagovanju u stresnim situacijama.

Fibrozitisi i fibromialgija često zahtevaju timski rad u lečenju jer su udruženi sa nekim drugim hroničnim bolestima i problemima (reumatske bolesti, migrena, anskioznodepresivna stanja, lečenje steriliteta...). U nekim slučajevima poželjna je saradnja sa psihijatrom jer zbog jačine i dužine trajanja tegoba mogu da ih prate promena raspoloženja, anskioznost, strah, bezvoljnost, depresija...

Naša iskustva u lečenju fibromialgija su odlična. Pravilnim kombinovanjem akupunkture sa fizikalnim procedurama koje se individualno biraju i doziraju za svakog konkretnog pacijenta tegobe se relativno brzo smanjuju i potom i nestaju. Akupunktura ima sedativan, antidepresivan i antistres efekat što je neophodno za lečenje fibromialgija. Takođe, jača psihičku otpornost čime doprinosi da reakcija na naredne stresne situacije bude odmerenija. Značajno je napomenuti da fizikalne procedure imaju jači efekat kad se primenjuju sa akupunkturom nego bez nje.

Za adekvatno lečenje je neophodna redovna kontrola kod fizijatra. Preventivno je poželjno da se sprovede terapija 1 - 2 puta godišnje da bi se sprečila ponovna pojava tegoba. Kod osoba koje imaju veću izloženost stresu, bave se poslovima koji zahtevaju dugo sedenje i druge prinudne položaje, boluju od anskioznodepresivnih stanja i hroničnih bolesti poželjna je redovna terapija radi održavanja najboljeg mogućeg stanja (najčešće 1 - 4 tretmana mesečno).

Pravilno lečenje ovog problema i održavanja najboljeg mogućeg stanja je neophodno jer nikada ne prolazi sam od sebe, često dolazi do zahvatanja više grupa mišića, tegobe se umnožavaju, lečenje se komplikuje i od relativno jednostavnog stanja nastaje ozbiljniji problem koji zahteva jako dugo lečenje sa manjim rezultatima.