Fizikalna terapija

Fizikalna medicina i rehabilitacija je specijalistička oblast medicine koja u lečenju primenjuje fizikalnu terapiju i vežbe. Termin "rehabilitacija" se odnosi na vraćanje pacijenta u zdravo i funkcionalno stanje, odnosno stanje pre bolesti ili povrede.

Fizikalna terapija se prvenstveno primenjuje u lečenju lokomotornog aparata (kosti, mišići, zglobovi, tetive, ligamenti) i nervnog sistema (periferni nervi i centralni nervni sistem), ali ima svoje mesto i u terapiji srčanih, vaskularnih i respiratornih bolesnika, lečenju steriliteta...

Fizikalna terapija podrazumeva fizikalne procedure (metode lečenja): laser, ultrazvuk, struje, magnet, uv-ic-bioptron lampe, parafin, peloid, kupke... Ove procedure se baziraju na različitim oblicima energije poput elektriciteta, svetlosti, zvuka, magnetizama, toplote, mehaničke energije itd.

Zahvaljujući sposobnosti ljudskog tela da apsorbuje tj. primi ove različite forme energije, u tkivima dolazi do pokretanja bioloških mehanizama, koji blagotvorno deluju i dovode do izlečenja.

Uprošćeno gledano, u pitanju su biostimulativni mehanizami koji se pre svega odnose na širenje krvih sudova, usled čega dolazi do značajnog poboljšanja cirkulacije. Pojačana cirkulacija dovodi do bolje ishranjenosti i vitalizacije tkiva, ali i eliminacije supstanci bola usled čega se ostvaruje analgetski efekat. Ovi mehanizmi su dragoceni u lečenju, a fizikalna terapija ih naglo aktivira i snažno stimuliše, što rezultuje brzim i uspešnim oporavkom i izlečenjem.

Sprovođenje fizikalne terapije

U zavisnosti od bolesti i stanja primenjuje se kombinacija nekoliko fizikalnih procedura, iz širokog spektra koji je na raspolaganju lekaru (laser, ultrazvuk, struje, magnet, lampe, parafin, peloid, kupke...). Najčešće se sprovodi terapija kombinacijom tri procedure, pri čemu je neophodno sprovesti seriju tretmana, standardno deset, ali je moguće uraditi i pet ili petnaest tretmana u zavisnosti od razmere problema.

Praktično lekar pri prvom pregledu, na osnovu aktuelnog nalaza vrši izbor procedura za koje smatra da su u datom trenutku najdelotvornije. Svakog pacijenta treba razmatrati individualno i odrediti parametre: jačinu i dužinu procedure. Uz fizikalnu terapiju lekar pre ili kasnije uvodi i kineziterapiju, odnosno vežbe, koje su neizostavni deo u lečenju u okviru fizikalne medicine i rehabilitacije.

Fizikalna terapija je bezbolna i bezbedna za pacijenta. Moze se sprovoditi svakodnevno sa vikend pauzom, ali postoji i mogućnost realizacije terapijske serije na drugi ili treći dan. Neophodno je da pacijent izdvoji odeđeno vreme, u proseku 30-45 minuta po tretmanu.

Postoje izvesna stanja kada ne treba sprovoditi fizikalnu terapiju (trudnoća, menstruacija, malignitet, povišena temperatura...), značajno je da lekar pri razgovoru sa pacijentom identifikuje ova stanja i odloži lečenje ukoliko je to potrebno.